“Follow the signs of the crimson thunder.” kaže pjesma poznatog vokalno instrumentalnog sastava HammerFall. Vozim se tako prema moru, kasno nedjeljno poslijepodne, sam, i nadam se da ne puše jako u Senju. Oblaci su se sudarili s Velebitom, grmi, sijeva, ali nema veze. Uvijek sam se volio kupati po kiši, piše likaclub.eu
Kolona auta se odlučila na tempo pomalo, ali stvarno pomalo, metar pa stani pa još metar, brisači na najjače i još uvijek se slabo vidi. Ne mo’š ni pušit jer lijeva kroz prozor. Čak se ni talijanski krkani od radiovalova, koji svaki put krenu izguravat hrvatske, koji su iste frekvencije, negdje oko Tukanića čim se prijeđe Vratnik, više ne čuju.
Nisam nervozan samo mi se iz nekog razloga po glavi vrti ta blesava misao koju sam čuo sinoć. Već sam ju prepričao bratiću i prijatelju na kafi, prije pol’ sata, nismo došli daleko. Sjećam se nadobudnog mladog Igora na omiljenom okupljalištu studenata u Rijeci, Kont, sigurno je prošlo već desetak godina, ali priča je opet svježa.
Najbolji kolega s faksa Željko i ja ponekad smo poslije predavanja koji sat znali izgubit ispijajući pivo baš na Kontu jer je svima nekako bilo usput a valjda i čisto zato jer je tradicija. Uglavnom bio je s nama i jedan student filozofije kojeg sam u međuvremenu skroz zaboravio, ali jasno se sjećam tog jednog razgovora gdje sam se, kao i obično, mali sveznalica, zaletio grlom u jagode.
Lik je sjedio zamišljen i laganini pijuckao pivo ne doživljavajući uopće Željkove i moje tekuće baljezgarije i planove. Mučio ga je neki ispit jer, kako to već biva, svi profesori na fakultetima iz perspektive studenata zahtijevaju previše. Čuo je da je netko pao na pitanju postoji li slobodna volja. Željko se po običaju suzdržao od suvišnih komentara, ali mladi Igor nije imao problema dobaciti „Pa to je lako!“.
Jasno mi je i tada bilo kako nemam dovoljno uvida u klasične argumente za i protiv, ali determinizam, koji se činio kao najveća zapreka jednostavnom odgovoru, mi se činio baš bez veze. Pa Grci su smislili determinizam, vjerojatno da pobjegnu od ideje kako je uvijek nešto volja bogova. Namjera vjerojatno nije bila potkopati ideju slobodne volje.
“Hajde, dokaži ti meni kako imaš slobodnu volju.” rekao je naš kolega zabrinuti filozof. “Neš ti, jutros sam odlučio da ću prije faksa pojesti hamburger i pojeo sam ga, i otišao na predavanje. Nisam bio ni previše gladan. Nisam ni popio kavu kako to uvijek radim. Nisam ni pitao kolegicu da ode na kavu sa mnom iako je prošla pored mene, a obično ju pitam kad ju vidim. Rekao sam si, idem do Hambija, pojest hamburger i napravio to, što je to ako nije slobodna volja?”
Više na likaclub.eu
Učitavanje...
