„Možete me baciti u okove,
Možete me mučiti,
Možete čak i uništiti ovo tijelo,
Ali moj um nikada
Nećete utamničiti“
Mahatma Gandhi
Znate li što se nalazi na adresi Radićeve ulice 14?
Ako ste ikada htjeli vidjeti ili čak isprobati neke sprave za mučenje, onda je ovo adresa koju morate posjetiti. Naime, u Zagrebu, na toj adresi nalazi se Tortureum, prvi muzej torture u Zagrebu. Tortura je čovjekova želja da namjerno nanosi bol drugima, a ako gledamo kroz povijest, tortura je čak bila i dio sudskih procesa, odnosno uobičajna praksa za dobivanje informacija ili pak za dobivanje kazne.
Prvi takav muzej u Hrvatskoj prikazuje povijest mučenja, a u njemu posjetitelji mogu vidjeti zbirku sprava za mučenje još od antičkih vremena pa sve do kraja 20. stoljeća. Više od 70 sprava dosta vjerno će prikazati sliku nasilja kroz povijest. Osnovni cilj muzeja je osvijestiti ljude kako problem torture postoji i danas, ona nije stvar prošlosti, a osnovna svrha jest potaknuti ljude na promišljanje.
Kada kažemo riječ „tortura“ to baš i ne zvuči privlačno, no Muzej iz dana u dan privlači i mlade i stare. Ljubazno osoblje i kustosica Muzeja Torture Renata Santo objasnila je kako se svi posjetitelji u početku šokiraju prvenstveno zbog drugačije atmosfere u muzeju. Naime, u muzeju postoji posebna glazbena podloga, a Muzej je tijekom ljetnih mjeseci dodatno hlađen, kako bi dojam koji ovaj Muzej, ostavlja bio još snažniji. Osim toga, osvjetljenje je u Muzeju usmjereno direktno na eksponate kako bi se posjetitelji mogli isključivo usredotočiti na predmete i saznali priču o njima.
Kustosica Renata naglašava kako je ideja Muzeja bila utjecati na sva osjetila kako bi svi posjetitelji mogli osjetiti neku promjenu.
Jedne od najzanimljivijih atrakcija u Muzeju su svakako priče o Matiji Gupcu i njegovoj kruni, giljotina i Iron Maiden ili Nurnberška djevica i priča o mučenju zagrebačkih vještica od srednjeg vijeka do sredine 18. stoljeća.
Jeste li znali da su u Zagrebu postojala dva mjesta gdje su se vještice spaljivale? Naime, mjesto spaljivanja vještica bilo je na današnjem Kaptolu i u ulici Tuškanac.
Za one koji nisu gledali film o Matiji Gupcu, muzej Torture pripremio je i kratki video zapis o njegovoj krunidbi. Posebna zanimljivost je da se neki od eksponata mogu i isprobati te na taj način osjetiti kako je biti zatvoren u sarkofagu punom bodlji ili pak kakav je osjećaj biti zatvoren u tamnici, a oni koji to ne žele zbog straha, priču i video mogu vidjeti na posebnim multimedijalnim vodičima koje svaki posjetitelj dobiva prilikom posjeta Muzeju. Kustosica naglašava kako se mogu isprobati i maske srama, stup srama pa čak možete sjesti i u Gupčevu stolicu.
Multimedijalni vodiči su prevedeni na pet svjetskih jezika (šesti je hrvatski), tako da ovaj Muzej osim što privlači domaću publiku, privlači i strane turiste koji su Muzejom Torture jednostavno oduševljeni.
Autor ovoga zanimljivog projekta je tvrtka Genius, koja je ujedno i vlasnik muzeja.
Autor izložbene koncepcije Muzeja je Želimir Laszlo, a u projektu su, među ostalima, sudjelovali produkt dizajnerica Draga Komparak, Miron Milić kao autor murala i Slaven Milić u ulozi dizajnera kožnih predmeta.
Kusosica Renata nadodaje kako je cijeli muzej jedan hrvatski proizvod, a svi eksponati i suveniri napravljeni su u Hrvatskoj baš za potrebe Muzeja Torture.
1. Matija Gubec je vođa Seljačke bune u Hrvatskoj i Sloveniji iz 1573. godine. vojom borbom za pravo seljaka koje je gazio vlastelin Franjo Tahi, dobio je zasluženo mjesto u našoj povijesti. U sukobu s plemićkom vojskom kod Stubičkih toplica, Seljačka vojska je izgubila, a Gubec je zarobljen i u Zagrebu osuđen na smrt. Prije samog čina egzekucije on je mučen užarenim kliještima i okrunjen užarenom krunom. Gubec je osuđen na smrt raščetvorenjem, a kazna je izvršena tako da su ruke i noge bile vezan za četiri konjske zaprege na različitim stranama svijeta.
2. Judina kolijevka, poznata i kao Judin stolac, naprava je s piramidalno oblikovanim gornjim dijelom koji je služio za mučenje. Osuđenika su, vezana oko struka, ispruženih nogu spustili na šiljak. On ne umire odmah, nego od inficiranih rana ili jakih ozljeda.
3. Španjolska čizma. Žrtva se prvo svezala na stolac a potom joj se stavilo željezno zakrivljeno kućište u obliku čizme na nogu. S unutarnje strane čizma je imala šiljke ili je bila nazubljena. Zavrtanjem vijaka stranice cijela površina stiskala je nogu nanoseći bol, rane i lomeći kosti.
4. Vilica za heretike je bila namijenjena ljudima koji su počinili grijeh poricanja vjere, bogohulnicima i lažovima. Bila je načinjena od šipke koja je na oba kraja imala viličasti nastavak, a po sredini šipke bila je kopča za remen. Taj se remen vezao oko vrata osuđenika, jedan krak vilice bio je uglavljen ispod brade, a drugi na prsnu kost. Smisao ove naprave bio je održati osuđenika što duže budnim. On je bio svjestan da ako zaspi, vilica će mu probiti dušnik.
5. Kruška za mučenje smatra se jednom od najbrutalnijih sprava za mučenje. Ona se sastoji u obliku kruške i ima četiri metalna lista, a pomoću opruge i zavrtanjem vijka listovi se rastvaraju i šire. Kruška se stavljala u vaginu, anus ili grlo, ovisno o prirodi zločina. Ona je namijenjena za mučenje lažova i bogohulnika, kao i žena koje su osuđene zbog pobačaja te homoseksualaca.
6. Stolac za mučenje je drveni stolac s okovima naslonima za glavu, ruke i noge. Na čitavom stolcu ugrađeni su šiljci, a krvnici bi osuđenika posjeli na stolac što mu je odmah uzrokovalo veliku bol. Patnja se pojačavala stavljanjem okova za ruke i nogu koji su također imali oštre šiljke. Radi se o metodi mučenja koja najčešće nije bila smrtonosna.
7. Maska srama koristila se kao sredstvo kontrole i kažnjavanja nedoličnog ponašanja. Ona se također koristila u svrhu mučenja i u upotrebi je još od srednjeg vijeka. Njena svrha je javno ponižavanje i sramoćenje osuđenika. Ženske maske imale su naglašen jezik i velike uši koje predstavljaju ogovaranje i prisluškivanje zbog kojeg su žene bile najčešće osuđivane, dok je muška maska imala svinjski nos, ili je cijela bila kao svinjska glava. Konstrukcija maske onemogućavala je otvaranje usta, a zbog toga što su bile željezne izazivale su ozbiljne ozljede lica i glave.
Za kraj, jedino što se možemo zapitati kakav je to um s jedne strane maštovit, s druge pak bolesni mogao izmisliti sve te naprave?
Kustosica Renata kaže da je to prvenstveno maštovit um jer se vidi iz samih eksponata, ali je nažalost svu svoju kreativnost usmjerio u krivom smjeru, a trebao ju je usmjeriti na dobrobit čovječanstva.
Za sve ostale informacije o spravama za mučenje ili neke dodatne informacije, posjetite Muzej torture ili pratite njihovu facebook stranicu. Ljubazno osoblje Muzeja će vam odgovoriti na sve vaše upite.
Učitavanje...
