Neka mjesta posjetiš, vidiš, slikaš, ali Cinque terre doživiš u punom smislu te riječi… To je bilo najbolje obećanje koje sam sebi ikad obećala.
Krenimo redom… Studirala sam u Italiji 10 mjeseci i mogu reći da sam baš upoznala zemlju, ali nikako u tom periodu nisam se uspjela organizirat otići u pet malih mjesta Riomaggiore, Manarola, Corniglia, Vernazza, Monterosso al mare koji se nazivaju Cinque terre. Nalaze se na sjeveru Italiji na obali Sredozemnog mora.
Završio mi je fakultet, otišla sam doma s obećanjem moraš se vratit u Cinque terre… Ispunilo se pola godine nakon… Početak lipnja, dvi prijateljice i ja smo se uputile u Cinque terre…
Mi smo putovale iz Siene jer smo bile par dana po Toscani koja nas je očarala svojom ljepotom i gastronomskom ponudom, ali o tome ću jednom drugom prilikom. Sjele smo na vlak u Sieni za La Speziu iz koje voze lokalni vlakovi za svako od pet mjesta. Cijena karte među mjestima je oko 2eura. Inače, Italija je super povezana vlakovima i imaju odličnu web stranicu trenitalia.it. Mi smo i odsjele u La Speziji. Možda je to bila i jedina greška ako se uopće može nazvat greškom. Preporučam da odsjednete bas u jednom od mjesta
Kad smo stigle taj dan je bio praznik u Italiji i imala sam osjećaj da svatko tko nije radio u Italiji da je došao u Riomaggiore i Manarolu. Prvi dan smo provela u prva dva mjesta. Vlakovi su bili prekrcati da su se nagnuli, iako nisu bili nagibni :p Sišle smo s vlaka u Riomaggiore spustile se stepenicama, prošle kroz tunel i ostale puf… Ovo je predivno! Kuće u tisuću boja odmah poviše mora, na stijenama izgrađene, ispod njih kajići, ribari popravljaju mreže, vade brodice na suho… Fascinantno mi je kako lokalno stanovništvo živi kao da su sami… Uopće ne primjećuju toliko turista niti se trude da išta njima prilagode… Čini mi se da život je isti danas i prije pedeset godina… Život kakav sam samo slušala u djedovim pričama upravo sam to doživjela… Živiš da bi bio sretan, radio što voliš… Neopterećen… Postoji duga šetnica uz more iz Riomaggiore prema Manarola, koja je nažalost bila zatvorena zbog odrona stijena, ali kažu da su tu najljepši zalasci sunca, najromantičniji trenuci… Pučina, sunce, visoke strme stijene…
U Manarolu smo stigle nakon kratke vožnje s lokalnim vlakom. Opet smo napravile par stepenica… Ispred su opet nalazile kučiće u bojama, ali ne kao i u Riomaggiore, svaka kučića je posebna, ima svoju nijansu, svoj oblik.. Kao da svaka priča neku staru ribarsku priču… Našle smo se na taraci ispod nas se nalazila i jedina ulica koja je bila puna ljudi koji šetaju do mora… Naravno na sred ulice su se nalazile brodice, balkoni na kojima se suši roba s koje kapi po turistima… Vjerojatno bi svugdje drugdje bilo onih kojima to smeta i žugali, ali ovdje i te kapljice imaju svoju čar… U Manaroli smo se popeli na uzvisinu ( na kojoj je i nastala slika poviše) s koje se pruža predivan pogleda na cijelo mjesto. Odmah tu je i bar u kojem smo jele… Tipično talijanska ponuda je bila… Bruschete, sendviči, pizza i sl… Cijena su bile ok, posebno kad vidite kakav pogled imate shvatite da besplatno jedete ako usporedimo s ostatkom Italije.
Corniglia treće mjesto i najviše… Mi smo se ambiciozno uputile pješke… nastavi čitati.
Autorica članka: Matea Naranča