Covid-19 pandemija polako gubi na snazi, no to ništa ne mora značiti. Stručnjaci, čiji je posao proučavati viruse i bakterije, se ne mogu složiti oko toga je li ovaj virus samo točkica na radaru zdravstvene povijesti ili će postati partner u zločinu gripi i prehladi.
Neovisno o tome, život nije stao. Gospodarska kriza koja se centimetar po centimetar približava Hrvatskoj, sad se nahranila ljudima koje su njihove tvrtke napustile u trenucima krize. Država se, umjesto kao majka, ponaša kao maćeha prema poduzetnicima.
Ta ista država koja je lagano gurala inteligentne, sposobne, radišne ljude prema privatizaciji u vidu otvaranja obrta, poduzeća sad ih je ostavila na cjedilu i još se pravi mutava. Hoće li hrvatske institucije naučili nešto iz cijele ove situacije ili će koristiti bolest kao paravan za političke poene? Hoće li prosječan čovjek, udaren nametima i općom apatijom, moći nešto izvući pozitivno iz ovoga? Vjerujem da hoće, iako razumijem pasivnost i filozofiju „go with the flow“.
Unatoč ovim teškim vremenima, unatoč opravdanom pesimizmu, mi pokazujemo snagu duha u ovim trenucima. To se vidi i na socijalnim mrežama, to se vidi na ulici kad ljudi izađu na sat vremena prošetati. Ovaj trenutni smiraj savršeni je trenutak za osposobljavanje za dalje. Potres i bolest su pokazali da je sve materijalno veoma krhko i da se na to isto materijalno ne bismo trebali previše oslanjati, iako možemo u tome uživati. Ono što je važnije kako bismo se pripremili za drugi dio godine je mentalno stanje pripravnosti i spremnosti za sve.
Dokaz toga da moramo biti spremni za sve je digitalizacija divne nam birokracije. Ne trebamo više čekati u redu, ne, ne. Sad sve možemo online. Očito je pandemija potrebna da se neke stvari pokrenu. Hoće li se nakon „normalizacije“ situacija vratiti na „FTJP“ (fali ti jedan papir) modus ili ćemo napokon hodati rame uz rame digitalnim divovima popust Estonije, to ne znam.
Ja sam se osobno odlučio malo pokrenuti prema nekim stvarima koje sam htio, al’ mi se iskreno nije dalo. Jer da mi se dalo, ne bi čekao toliko. Trebamo uzeti maksimalno od svega što nam se ponudi, pa možda i naći neko rješenje. Ako su te otpustili, pregledaj CV, doradi ga. Ako ništa barem sad imaš vremena. Ako je netko imao problema s Excelom ili Wordom, nije loše vrijeme da se toga lati, jer vremena je sve manje. Ako se i Hrvatska uskoro otvori, hoćemo li gledati na karantenu kao na propuštenu priliku, ili ćemo reći: „E, sad kužim neke stvari!“.
Sve je u našim rukama.
Učitavanje...
