Priroda nigdje ne žuri, a sve stigne obaviti; učimo od nje
Ivan Masar 14. kolovoza 2020.Premda zelene oaze na jugozapadnom rubu Zagreba nisu uvrštene među 13 ‘službenih’ lokacija Gradskih vrtova (projekt je službeno pokrenut 2013. godine zbog uređenje obradivog gradskog zemljišta u vlasništvu Grada Zagreba), vrijedne ih ruke Prečkanaca uređuju i obrađuju već 30 godina.
Vesnu N. zatekli smo u blizini okretišta tramvaja u Prečkom, gdje već 16 godina ima svoj mali vrt, ali, kako kaže, i ‘rekreativni centar’ te svoj zeleni mir. Vrt je počela obrađivati godinu dana nakon što je otišla u invalidsku mirovinu. Vesna je bila, kako kaže, pravo ‘gradsko dijete’ odraslo na Trnju. Kada je sa suprugom 1980. godine doselila u Prečko, nije baš bila zadovoljna odabirom lokacije. Svugdje uokolo – u tada prigradskom naselju koje nije imalo tramvaja ni drugih ‘gradskih sadržaja’ – bila je ‘kuruza’.
”I danas uz rub naselja raste kukuruz, ali mir i zelenilo sada mi više odgovaraju nego urbani sadržaji. Na slobodnoj gradskoj parceli počela sam ‘od nule’. Ništa nisam znala o biljkama, prema kojima se i sada odnosima na posve prirodan način. Gledam ih, pazim i uzgajam, ali bez uporabe bilo kakvih kemijskih sredstava. Koristim samo ono što možemo dobiti od prirode. U vrtu je i hidrant za vodu, jer je klima sve toplija i bez zalijevanja, pored užarenog asfalta, nema povrća ili voća”, kaže gospođa Vesna, kojoj su godine, nažalost, donijele i teže bolesti, no koja snagu prikuplja i obnavlja u lijepo uređenoj parceli zaštićenoj hladom velikog oraha.
Vesnu posebno veseli što su u vrtove u Prečkom, malo dalje od njezinog, napokon došli i mladi ljudi, koji tek pripremaju slobodnu parcelu za svoju prvu sadnju. Uokolo je valjda 30-ak uređenih parcela. Ima tu i domaćih životinja, čuje se pijetao, a vidjeli smo i gusku. Tu su i poljoprivredni strojevi, plug i tanjurača, prikolica s balama sijena…
Više na promise.hr