U Hrvatskoj mirno, a ,,vani” se bojimo u svakom trenu da nas netko ne opljačka
Zagreb.in 26. lipnja 2017.‘U Venezueli je užasna situacija. Nema kave, brašna, šećera, za kruh se čeka dva sata. Tamo su me tri puta opljačkali, jednom i oteli. Ovdje mogu gdje god hoću. Hrvatska je ugodna i sigurna zemlja, jedino fali malo više smijeha’, ističe Mihael Brozović, koji se namjerava u potpunosti vratiti, a čiji su majka i otac 1954. otišli najprije u Kolumbiju, a potom u Venezuelu. Godišnje se u RH vrati čak oko 12.000 potomaka hrvatskih iseljenika, no o tome se, iz nekog razloga, šuti! Kome nije u interesu objaviti dobru vijest?…piše promise.hr
Iz dana u dan zatrpani smo vijestima o tome kako sve više ljudi iseljava iz Hrvatske te kako sve brže izumiremo, što stvara tmurno zračje – koje onda potiče daljnje iseljavanje. No, zanimljivo je da se uopće ne spominje da postoji i obrnuti trend, odnosno da se sve više Hrvata iz dijaspore (druga, treća i četvrta generacija) vraća u Republiku Hrvatsku – kako bi naučili jezik studirali, ali i kako bi ostali u pradomovini Hrvatskoj.
Za tu malo poznat novost i mi smo doznali slučajno – na potpisivanju sporazuma o suradnji Sveučilišta u Zagrebu i Državnog ureda za Hrvate izvan domovine. Rektor Damir Boras i državni tajnik Zvonko Milas, tom su prigodom, na čuđenje većine prisutnih, govorili o sve većem interesu Hrvata iz dijaspore za studiranjem u domovini, ali i za trajnim povratkom u Hrvatsku…
Tragom te informacije krenuli smo, pomalo sa skepsom, u potragu za povratnicima. No, u kontaktu sa službenicima Državnog ureda za dijasporu te u razgovoru s povratnicima, uvjerili smo se da vijest o sve većem broju Hrvata koji dolaze iz dijaspore i sve većem interesu za studiranjem u Hrvatskoj te trajnom ostanku u Hrvatkoj, nije spin, već činjenica.
Mihael Brozović, Hrvat iz Venezuele, rado je ispričao svoju priču.
”Sada sam drugi put u Hrvatskoj. Prvi puta došao sam učiti hrvatski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobio sam stipendiju Croatikuma te ostao semestar u školskoj godini 2015. – 2016. godine u Zagrebu. Morao sam se, potom, vratiti u Južnu Ameriku da prodam stan i sve stvari, kako bih se zauvijek mogao vratiti u Hrvatsku. Sada sam tri mjeseca ovdje i ne mislim se vraćati. U Venezueli je užasna situacija. Nema kave, brašna, šećera, za kruh se čaka dva sata u redovima. Zar je to život?”, pita se u uvodu simpatični Mihael (56), čiji su majka i otac 1958. iz Jugoslavije otišli (pobjegli) najprije u Columbiju, a desetak godine kasnije – u Venezuelu.
Više na promise.hr