Nostalgija – čežnja za nečim što više ne postoji. Oljušte se stare fasade, izblijede grafiti, izblijede uspomene, zaborave se stare ljubavi, ali “znam da neki ljudi će uvijek bit tu, kada potone i sruši se sve, kada se nađem na samome dnu, i zato hvala im, hvala za sve.” Ovaj sjajan citat je iz pjesme “Odavno” zagrebačkog punk benda Mikrofonija i najbolje opisuje ono o čemu je bilo riječi u petak i subotu u Domu sportova.
Neki ljudi su bili uz Hladno Pivo i te davne 1987. i ostali tu sve ove godine, pojavili su se i neki novi klinci, sviraju se i neke nove pjesme, stare se zazivaju i svi smo kao jedno dok god prepoznajemo ono nešto naše u svakom odsviranom tonu koji se duboko urezao kad smo prvi put čuli neke od pjesama odsvirane u ta dva hladna zagrebačka dana u maloj dvorani Doma sportova. Svatko ima svoje favorite, svatko misli o Hladnom Pivu ono što želi, a nepobitna je činjenica da je bend koji je nastao u jednom gajničkom podrumu sa svakim novim albumom rastao te sada uživa status hrvatske rock institucije. Nisu više punk bend reći će neki. No, punk je stav, punk je napraviti sve ono za što su drugi mislili da nisi sposoban, punk je biti na dnu i očvrsnuti uz pjesme koje će postati tvoj “Soundtrack za život” ili, kao što je slučaj s Hladnim Pivom, te pjesme napisati, objaviti i tako postati mali, ali bitan dio nečijeg odrastanja.
Hladno Pivo je “Džinovski” koliko je i “Knjiga žalbe”, oni su “Buba švabe” koliko su i “Superman”, a kad imaš takvu širinu najidealnije rješenje je bilo ovo kojem smo svjedočili u Domu sportova, “Old school” i “Greatest Hits” – dva rasprodana dana i sedamdesetak pjesama među kojima je svatko mogao čuti “onu svoju”.
Otvaranje prvog dana s “Dobro veče”, pogo koji se nije zaustavljao cijeli koncert, singalong uz “Čelične zavjese”, “Trening za umiranje”, “Für immer Punk”, “Šank”, “Pjevajte nešto ljubavno”, “Sarma”, “Tamburaši”, “Zakaj se tak oblačiš”, “Ne volim te”, “Nema više”, “Princeza”, “Debeli”… Prva četiri albuma na repertoaru: “Džinovski”, “G.A.D.”, “Desetka” i “Pobjeda” – Hladno Pivo ravno u glavu. Sa Shamsom iz Brkova odvijali su žarulje na “Bačkizagre stuhpa šeja”, a s Krmpom iz Deafness by Noisea koji su imali čast otvoriti koncert izveli su “Rigoletto” na bisu koji su završili s “Roštiljem” nakon čega su se s razglasa čuli dobro poznati tonovi pjesme “Kad sunce opet zađe” KUD Idijota, benda koji je presudno utjecao na Hladno Pivo – “bit će kao da si sa mnom tu”.
Ista postava, dan drugi – Mile, Zoki, Suba, Šoki. I naravno Deda, uz kojeg su, kako se našalio Mile, krajem devedesetih zaplovili komercijalnim vodama – “Mojoj majci”, “Kaže stari šta nam fali”, “Biološki sat”, “Vjeruj u mene”, “Ezoterija”, “Svijet glamura”, “Pitala si me”, “Ranjeni i ludi”. Osim Shamse koji je ponovio gostovanje, rođendansku feštu uveličali su Edo Maajka na “Teško je ful biti kul” i neponovljiva Josipa Lisac koja je s Miletom i u pratnji čelista Stanislava Kovačića na opće oduševljenje prepunog Doma sportova izvela novu verziju pjesme “Soundtrack za život” objavljenu na kompilaciji “Greatest Hits – 30 godina” u izdanju Croatia Recordsa. “Josipa, Josipa, Josipa” skandirala je cijela dvorana! Krik dive donio je novu svježinu već kultnoj pjesmi, na nama je bilo da se naklonimo i zaplješćemo i nakon bisa krenemo u zagrebačku hladnu noć računajući da ćemo se vidjeti i kad bend bude slavio 40. rođendan.
Čast da otvore koncert drugi dan pripala je sinjskom M.O.R.T. koji je odsvirao svoj kratki i furiozan set fokusirajući se na antiratnu trilogiju s “Tužne kocke” – s “Olovnim vojnicima” sve su rekli i pred njima, unatoč pesimizmu kojim smo okruženi, svijetla budućnost.
30 godina je iza Hladnog Piva, jedno poglavlje je zatvoreno, ali priča se nastavlja – njihove pjesme živjet će još dugo, klinci će ih otkrivati, stariji će se sjećati s nostalgijom, a oni će i dalje biti iskreni i prgavi kao da su tek jučer instrumente dovukli u gajnički podrum.
Učitavanje...
