Dinamo 4 : 0 Atalanta | Biti dio povijesti ili ne?
Nikola Domitrović 19. rujna 2019.Biti dio povijesti ili ne? Tekma na stadionu ili pred TV-om? Odgovori su se znali danima unaprijed. Biti dio povijesti i gledati tekmu uživo!!
DINAMO – ATALANTA, 1. Kolo Liga prvaka, 18.09.2019., Zagreb
Prije tekme postojao je neki osjećaj da bi to moglo biti „to“ i da ova pisanja i bojazni o najgoroj momčadi u povijesti Lige prvaka trebaju pasti u zaborav, ali ono, ipak Atalanta – 3. momčad Serie A. Postojao je taj „ali“ i mala bojazan što će biti, međutim nema predaje. Nada je uvijek tu, nema labavo, ne bojimo se nikoga, Dinamo je dobar i idemo na Maksimir pa što bude da bude.
Već pri samom prilazu stadionu osjetila se super atmosfera i optimizam, gužva na ulazu nije bila gužva, već super nabrijavanje i korak po korak eto i nas na tribini, onoj istočnoj. Pokupili smo napitke, smjestili se na mjesta i ajmo, čekamo da počne ta Europa, ta famozna Liga prvaka.
Bad Blue Boysi (BBB) na sjeveru nakon dugo godina ponovno oduševljavaju s koreografijom, stadionom se ori „Dinamo, Dinamo“, svira himne Lige prvaka i sve je spremno za početak. I to kakav početak?!?! Dinamo uraganski kreće, Olmo se „igra“ i u 1. minuti zicer za Dinamo. Na prvu se činilo da Dani nije stigao loptu i da je bila vani pa na prvu nismo ni svjesni da je Oršić promašio zicera. Još nekoliko trenutaka i puta provjeravamo je li Olmo stigao loptu ili ne te je li to bila prilika ili ne, ali nema veze, Dinamo izgleda super. Boysi i dalje fantastično navijaju, istok pomaže na trenutke i tekma je za sada ludilo. Nakon par minuta opet prilika za Dinamo. Ademi nastavlja s dobrim igrama, probija se u šesnaesterac, ali nije uspio naći na povratnoj Dinamove napadače. Ludilo kako Dinamo dobro izgleda prvih 10-ak minuta. I onda, ta 10. minuta. Dani prvo valja obrambenog igrača Atalante koji pada na pod, puca, ali njegov udarac blokira, skoro na crti, drugi obrambeni igrač. Lopta se odbija do Leovca – udarac, ali i njegov blokiraju igrači Atalante. Novi odbijanac prihvaća Petković koji loptu prosljeđuje na desnu stranu do Stojanovića koji školski povratnom loptom nalazi Leovca koji se baca i zabija za 1:0. Ludilo na stadionu!
Navijanje postaje još jače i ne staje, ali ne staje ni Dinamo. Dinamo nastavlja dominaciju i igra da nitko ne može vjerovati kako to dobro izgleda. Olmo se i dalje igra s Atalantinim igračima, Petković dobiva sve duele u napadu, Theopile u obrani također dobiva sve dvoboje, Perić i Dilaver igraju bez greške, Ademi, Moro, Leovac i Stojanović izgledaju izvrsno. Ma jednostavno ne znaš kuda bi pogledao, jer sve izgleda odlično! Za sada jedino Dominik na golu ima dosadu J. Linije Dinama se prate, u napadu se igrači priključuju Petkoviću koji izluđuje obrambene igrače, Oršić vuče, Ademi kontrolira tu sredinu, Dani igra kao da je na haklu, ekipa već ludi kad ide prema njemu lopta, jer znaju da će dobiti neki lažnjak, najesti se ćevapa i odvoziti nekoliko krugova na ringišpilu. Sve to tako dobro izgleda s pogledom na semafor na kojem stoji 1:0 i sad ni sam nemaš pojma poželjeti da je kraj i da Dinamo upiše 3 boda ili želiš uživati u toj igri i dalje. Najbolji odgovor na to pitanje daje Dinamo, koji je svoju dominaciju okrunio novim pogotkom u 31. minuti. Opet akcije kreće od Olma koji između dvojice Atalantinih igrače daje loptu u prostor za Leovca, koji poput Stojanovića školski vraća povratnu loptu za Oršića. A Oršić?!? Što će nego prekrasnim pogotkom sa 17 metara, prizemnim udarcem u malu mrežicu, okruniti odličnu igru Dinama i povećati vodstvo na 2:0. Stadion u tom trenutku ključa, ekipa skače, lete čaše, grli se, ljubi se, pjeva, veseli i pita, poput Mladena Delića iz 1983. godine „Ljudi moji, je li to moguće?“!
OK, malo smo se sada pribrali i ponovno, iako i dalje ne vjerujemo da se ovo događa, pokušamo spustiti loptu na zemlju, jer ipak Dinamo igra protiv 3. ekipe iz Serie A, koja je poznata po super tranziciji i znaju i oni zabiti. Jedini tko je spustio loptu na zemlju i imao na to pravo bili su igrači Dinama koji su zabili i treći pogodak. Upravo s tri lopte po zemlji je i započela akcija za treći gol. Promjena strane s lijeva na desno u tri dodavanja, nabacivanje s desne strane u šesnaesterac, požrtvovno bacanje Ademija na glavu i povratak lopte do Oršića rezultirali su trećim pogotkom Dinama za opći delirij na tribinama. 42. minuta Dinamo tri, Atalanta nula!!! Ludilo, skakanje, hvatanje za glavu, gledanje prema nebu, pljeskanje, pjevanje, zavijanje, ispuštanje neartikuliranih zvukova što god, samo da se veseliš, jer jednostavno ne vjeruješ da se ovo događa i da Dinamo ovo radi Atalanti. Maksimir luduje i gori, a igrači nastavljaju igrati kao da je tek prva minuta i kao da love neki zaostatak, a ne da vode 3:0!!! Šlag na torti prvog prvog dijela utakmice bio je prvi udarac Atalante prema golu koji je Dominik uhvatio kao iz šale, onako za kontru kako bi se reklo. Sudac je odsvirao kraj i ovaj san je dobio kratku pauzu.
Na tribinama se u tom trenutku komentiralo da je ovo jedno od najboljih Dinamovih poluvremena u povijesti, stariji od nas su pokušali uspoređivati s nekim tekmama prije, mi malo mlađi smo vrtili tekme iz poslijeratne ere, Partizan i Celtic, ali je nekako prevladalo mišljenje da ovako dobrih i cjelovitih 45. minuta dominacije dugo dugo nije bilo na Maksimiru. S nestrpljenjem se čekalo drugo poluvrijeme.
U drugom dijelu za očekivati je bilo da će Dinamo malo stati i usporiti. Naprotiv, u nastavku je Dinamo krenuo odlično i borbeno. Odmah na početku drugog dijela obećavajuća akcija Dinama. Mini kombinacija unutar šesnaest metara i peta Olma za Petkovića umalo je mogla završiti pogotkom da Petkoviću lopta nije pobjegla u ključnom trenutku. Drugo poluvrijeme, ali nema stajanja. Ni na terenu ni na tribinama. Drugo poluvrijeme bilo je malo manje uragansko od Dinama, ali redale su se poluprilike i pokušaji Dinama da dođe do novog gola. Ono što je bilo vidljivo s tribina je to da se Dinamo nije povukao, nije išao braniti rezultat i nastojao je i dalje zabiti novi pogodak. Olmo je nastavio svoju „igru“, Petković dobivao dvoboje u napadu, Theopile, Perić i Dilaver sigurno su zaustavili svaki pokušaj Atalantinih igrača. Dinamo je u svakom trenutku imao neko rješenje, postavio se hrabro, igrao bez panike, tražio igru i nije ni pomišljao na povlačenje ili čuvanje rezultata. Dugo, dugo, dugo to nismo doživjeli na Maksimiru. I kada je tako, kada igraš hrabro, kada si fajter i ideš na svaku loptu bez kompromisa i kalkulacija, tada izazoveš sreću i tada imaš ono što nam je uvijek falilo i na što smo se uvijek žalili – da nismo imali sreće, kuda baš taj odbijanac u naš gol itd. Četvrti pogodak Dinama možda je i dio te isprovocirane i zaslužene sreće. Olmo je lomio i lomio trojicu Atalantinih igrača koji su mu na trenutak uspjeli izbiti loptu na koju je natrčao Theopile i čudno ubacio u šesnaesterac. Oršićeva noć iz snova nastavila se tako da je izbjegao zaleđe, fantastično primirio loptu i zabio svoj treći gol na utakmici za velikih i nestvarnih 4:0 u 68. minuti utakmice!!! Atmosferu na stadionu teško je uopće opisati i pretočiti u riječi. Iako je do kraja ostalo još 20-ak minuta utakmice već tada se znalo i osjećalo da je Dinamo toliko dominantan i da se tu više ništa ne može promijeniti. Da je tome tako potvrdila je briljantna obrana Dominika u 74. minuti kada je obranio odličan udarac Duvana sa svega sedam metara. Uz kontroliranu i odličnu igru do kraja utakmice Dinamo je sigurno priveo utakmicu kraju i upisao prva tri boda u skupini Lige prvaka te odigrao jednu povijesnu utakmicu o kojoj će se još dugo dugo pričati i koje ćemo se kao navijači Dinama rado prisjećati. Nakon utakmice igrači su proslavili pobjedu s navijačima i učinili ovu noć nezaboravnom!
Dinamo: Atalanta 4:0!!!!
Ti si ponos mog Zagreba grada, u kojem zakon Purgera vlada, ja bit ću sa tobom i u nebo kad uđem, ja Dinamo volim jer on mi je suđen!!!