Arsen Dedić (1938. – 2015.) – Odlazak jednog od najomiljenijih glazbenika naših prostora
18. kolovoza 2015.U Fokusu
Odlazak legende – Umro Arsen Dedić!
Jedan od najvećih kantautora kojeg su imali naši prostori preminuo
Istinska glazbena i ljudska legenda napustila nas je u 78. godini života nakon borbe sa sepsom u zagrebačkom KBC-u. Život dostojan legende donosimo pričom od djetinjstva do borbe s bolešću i naposlijetku gubitka posljednje bitke.
U kasnovečernjim satima 17. kolovoza 2015. godine presjekla me vijest o smrti jednog od naših najvećih kantautora. Arsen je bio gromada, velikan, legenda… Bio je puno toga. Bio je i bolestan i nekako sam slutio da se njegova svijeća polako gasi i da se bliži ono najgore i neizbježno. Svima dođe kraj, ali nekako sam se nadao da će se ponovno izvući i razveseljavati nas još neko vrijeme. Bio je borac i rođeni pobjednik, ali ovu bitku ipak nije mogao dobiti.
Arsen je rođen 28. srpnja 1938. godine u Šibeniku. Rođen u obitelji zidara Jovana i kućanice Jelke već od malih nogu pokazuje sklonost prema glazbi. Ljubav prema glazbi odvodi ga u orkestar u kojem je svirao i njegov otac. Svirali su jutarnje budnice, na sprovodima, lokalnim proslavama i operetama. Slobodne trenutke provodi uz radio prijamnik slušajući domaće ali i talijanske radio postaje. Već u ranoj fazi inspiraciju prolazi u talijanskoj glazbi, posebice ga inspirira talijanski kantautor Domenica Modugna. Imao je samo sedamnaest godina kada je prvi i posljednji put, tek kratko, vidio svog pjesničkog idola Tina Ujevića. Cijeli je život žalio što ga nije upoznao, ali postao je prvi koji je pjesnika uglazbio i njegove stihove pjevao u Blatu kamo je Tin zalazio
Gimnaziju i srednju glazbenu školu završava u Šibeniku, a onda napušta rodni grad i odlazi u Zagreb. U Zagrebu upisuje pravo, ali studij prekida već nakon dvije godine shvaćajući da se u životu želi baviti jedino glazbom. Glazba je bila njegov poziv, upisuje Muzičku akademiju na kojoj diplomira 1964. godine.
Od malih nogu, tvrdi, znao je da će se baviti glazbom. U počecima je prepisivao note, radio kao glazbenik suradnik na HRT-u, svirao flautu i pisao tekstove za druge. Prvi puta za svoje stihove nagrađen je na splitskom Vidiku. Vrlo brzo ondašnji Polet, Prisutnost, Književne novine i Književnik redovito objavljuju njegove tekstove. Pjevao je u više vokalnih skupina (Prima, Zagrebački vokalni kvartet, Melos…), svirao u ansamblima popularne i jazz glazbe. Vodio je i vlastiti instrumentalni ansambl (Kvartet flauta).
Arsen je imao dvije velike ljubavi poeziju i glazbu. Svoja dva talenta i ljubavi uspio je pretočiti u bogatu karijeru koja je do današnjih dana zadržala svoj sjaj. U Splitu se na festivalu 1963. pojavljuje kao kantautor, da bi samo godinu dana kasnije pjesme “Kuća pored mora” i “Moderato Cantabile” odredile njegov kantautorski put. Velika Arsenova ljubav je i film. U početku je odglumio nekoliko epizodnih uloga, a kasnije se ističe kao vodeći kompozitor glazbe za filmove i kazališne predstave. Autor je glazbe za gotovo sve histrionske predstave s kojima ga veže osim poslovne suradnje i veliko prijateljstvo. Skladao je glazbu za prvu TV dramu “Mediteranska klima”, za “U registraturi”,“Prosjake i sinove”, “Jedrima oko svijeta”,“Zlatnu nit”, “Glembajeve”, “Vlak u snijegu” i mnoge više ili manje poznate tv serije i filmove.
U mladosti je sa Zrinkom Tutićem oduševljavao recitalima i pjesmama u nekadašnjoj Palainovki, ondašnjem glavnom okupljalištu pjesnika. Od tada do danas radio je kao skladatelj, interpret, pjesnik, producent, dirigent, svirač… Član je Hrvatskog društva skladatelja kao i Hrvatskog društva pisaca.
Knjiga stihova “Brod u boci” (1971.) prodana je do danas u preko osamdeset tisuća primjeraka. Slijede “Zamišljeno pristanište” (s Matijom Skurjenijem), “Narodne pjesme”, “Poesia e canto, La sfinge” (Napulj), “Zagreb i ja se volimo tajno”, “Hotel Balkan”, “Pjesnikov bratić”, “101 pjesma” (Sarajevo), “Pjesnik opće prakse”, “Kiša – Rain” (dvojezično: hrvatsko-engleski), “Slatka smrt”, “Stihovi”, “Čagalj”, “Hladni rat”, “Zabranjena knjiga”, “Padova”, “Brzim preko Bosne” (Sarajevo).
Ukupno je objavio 32. zbirke pjesama od kojih posljednja nosi naziv ”Kapi za oči”. Mnogi njegovi stihovi proputovali su svijetom i prevedeni su na španjolski, češki, ukrajinski, ruski i mnoge druge svjetske jezike.
Kritika ga je oduvijek cijenila i nagrađivala. Nagrade mu nikada nisu bile previše bitne, ali ih je za života primio mnogo, u zadnjem desetljeću života puno puta nagrađen i za životno djelo. Između ostaloga dva puta je dobio Zlatnu arenu za filmsku glazbu. Publika mu je bila bitnija od nagrada, a najvjernija publika oduvijek su mu bile žene.
– Imam nekoliko presudnih žena u životu. Moja mater kojoj sam napisao “Majka hrabrost”, kći Sandra koja isto ima dvije pjesme, Gabi koja ima “pjesmu o Gabi Novak” i ona kojoj najviše pišem je moja unuka Lu. Napisao sam joj i pjesmu “Lu u ulozi Mate Hari” – često je govorio Arsen.
Najveća podrška i ljubav tijekom gotovo cijelog života je njegova Gabi. Znaju se preko 55 godina, a u braku su proveli 40 godina. Arsen je ranije bio u braku i ima kćer Sandru iz tog braka, a Gabi u čak dva braka. Međutim njihova ljubav se dogodila polako, spontano, neprimjetno i ostala tu do kraja.
– Nakon što smo oboje ostali sami i rastavljeni od prijašnjih partnera, postali smo ljubavnici, pa zatim roditelji našeg Matije, a mjesec dana nakon njegova rođenja i supružnici. Između nas nikada se nije dogodio nekakav ‘‘grom’’, sve se polako odvijalo. Mislim da mi je Gabi jednostavno bila ‘‘namrijeta’’ – prepričao je jednom prilikom Arsen pjesničkim riječima njihovo poznanstvo i vezu, a zatim i brak.
Početkom sedamdesetih piše za kazalište. Oko stotinu naslova (Shakespeare, Držić, Weiss, Begović, Brešan, Ostrovski, Turgenjev, Marinković, Kozarac, Ödön von Horvath, Goldoni, Cesarec ..). Više puta je nagrađivan za scensku glazbu.
Arsen je jedan od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape… Zamjetne su bile i njegove međunarodne suradnje poput one s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu. Napisao glazbu za plesni teatar u Düsseldorfu. Uz ostale nagrade treba istaknuti Vjesnikovu Nagradu Slavenski, nagradu Premio Tenco, Premio Brel i Porin, za životno djelo.
Nastupao je širom svijeta i na svim kontinentima, a zanimljivo je da iza sebe ima čak devet ruskih turneja. Na publiku je oduvijek gledao drukčije od drugih. Često je znao reći – Ja ne bih ni pokušao napuniti Arenu, jer nisam gladijator nego akademski glazbenik. Uvijek je volio intimne prostore i koncertne nastupe gdje je mogao ostvariti blizak kontakt s publikom.
Prvi album „Čovjek kao ja“ snimio je kao već etablirana zvijezda i priznati autor 1970. godine. Bila je to kolekcija svjetskih vrhunskih pjesama „Sve što znaš o meni“, „Moderato cantabile“, „Kuća pored mora“ i „Stara pjesma“. Njegova glazba je uvijek imala drukčiju atmosferu koja ga je odvajala od drugih glazbenika. Arsen je često za sebe znao reći da on nije pjevač za vjenčanja, već za rastave.
Snagom svoje karizme bio je poput Johnnyja Casha, poezijom nas najtrajnije i najviše približavao Cohenu i Dylanu, glazbeno Brelu, francuskim i ruskim šansonijerima, a nikada nijedan filmaš ni umjetnik bilo koje vrste nije se uspio približiti Felliniju kao Arsen u pjesmi „Posljednji tango u Đevrskama“. Niti se itko od naših približio duhu Woodyju Allenu kao Arsen u svom deziluzioniranom a humorno uobličenom odnosu prema životu.
Tijekom karijere koja je trajala preko 60 godina surađivao je sa većinom glazbenika sa ovih prostora. Među njegove najpoznatije suradnje osim sa svojom velikom ljubavi Gabi Novak spadaju i njegove suradnje sa Josipom Lisac, Radojkom Šverko, Zdravkom Čolića, Đorđe Balaševićem, Massimom Savićem, Borom Čorbom, Terezom Kesovovijom, Vice Vukovom, Ibricom Jusićem, Kemalom Montenom, a u novije vrijeme ostvario je jako uspješne suranje i sa mlađim naraštajem – Petrom Grašom, Severinom, Mladenom Burnaćem, Natali Dizdar, TBF-om i mnogim drugima.
Iza Arsena ostaje nebrojeno mnogo stihova, pjesama i napisanih nota. Oduvijek je bio više od glazbenika, a kao takav će ostati i upamćen – kao jedan od najvećih umjetnika s ovih prostora. Arsene hvala ti za sve i počivaj u miru.