Pet NE zagrebačkom proračunu
Dominik Etlinger 21. prosinca 2015.U Fokusu
Nedostatak političke volje doveo Zagreb na začelje EU
Uz „čistu“ industriju i ekološke poslovne modele, za uspjeh koncepta
ZAGREB – Odlučno u krivom smjeru
Na klupe gradskih zastupnika došao je treći prijedlog rebalansa proračuna
U Holdingu ništa novo
Potaknut izjavama o „najboljem kreditnom rejtingu“ Zagrebačkog holdinga u kampanji
Proračun Grada Zagreba najvažniji je akt kojeg usvaja Gradska skupština. Iako je riječ o ključnom dokumentu kojim se određuje kako će se utrošiti 6,6 milijardi kuna javnog novca, ove godine je njegovo usvajanje u sjeni političkih dogovora na nacionalnoj razini. Potpuno je neprimjereno da se sadržaj predloženog proračuna gotovo uopće ne spominje već se stavlja u kontekst kome bi se mogao prikloniti gradonačelnik sa dva mandata koja je osvojio.
Prvenstveno, proračunu nedostaju vizija i transparentnost. Bez vizije nema razvoja, a to rezultira stagnacijom kojoj smo svjedoci u Zagrebu posljednjih nekoliko godina. Gradom se upravlja stihijski, ne postoji jasna ideja što, kako i na koji način razvijati. Kontrast između lakoće kojom se obećava i nemogućnosti ispunjavanja obećanja sve je izraženiji.
S druge strane, bez transparentnosti nema kontrole. Interes građana za proračun proizlazi iz činjenice da se glavnina prihoda preljeva iz njihovih budžeta u gradsku blagajnu kroz poreze i prirez. Upravo zato, transparentnosti nikad dovoljno. U ovom prijedlogu mnogo toga se sakrilo pod veo netransparentnosti koji se ogleda u činjenici da se ignorira zahtjev za dostavom detaljnije razrade proračunskih stavki. Sve to ostavlja dojam kao da se pokušava nešto sakriti, što je nedopustivo.
Odluka o tome što će se raditi u glavnom gradu Hrvatske mora biti donesena na temelju procjene kvalitete predloženih projekata, a ne vanjskih okolnosti. Prijedlog dostavljen na klupe gradskih zastupnika sadržajno je neprihvatljiv što se ogleda u sljedećih pet točaka.
1. Postoje li razvojni projekti?
Niti sljedeće godine neće doći do realizacije projekta sljemenske žičare koja bi oživjela Medvednicu. Riječ je o strateškom projektu koji su građani prepoznali kao jedan od najvažnijih za razvoj grada. Projekt žičare predstavlja održivu prometnu sastavnicu koja bi doprinijela u sportskom, kulturnom i zdravstveno-rekreacijskom smislu kao i prijevozu Zagrepčana i njihovih turista.
Nažalost, ulaganje u prometnu infrastrukturu u Zagrebu i dalje se svodi na “zacrnjivanje” površinskog dijela asfalta. Pa tako, u predloženom proračunu nisu osigurana sredstva za denivelaciju rotora, izgradnju novog mosta, Šarengradske, Ulica I.B. Mažuranić i završetka Branimirove u punom profilu. Izgradnjom tih prometnica smanjile bi se postojeće gužve i osiguralo neometano kretanje prometa.
Također, potrebna su ulaganja u energetske projekte kao što je korištenje obnovljivih izvora energije, energetska obnova fasada i zamjena javnih rasvjetnih tijela. Zadatak efikasnog sustava korištenje je resursa koje ima na raspolaganju sa ciljem smanjivanja visokih troškova energije, dok se ušteda može alocirati u druge razvojne projekte. Proračunom za taj strateški važan resor kojem pripadaju energetika i gospodarenje otpadom sredstva su smanjena i sada iznose samo 100 milijuna kuna, od čega 10 otpada za plaćanje naknade za umanjenu kakvoću života stanovnicima Jakuševca.
2. Što je s otpadom?
Zagreb očekuju mnogi izazovi. Najveći među njima je kreiranje efikasnog sustava gospodarenja otpadom s ciljem stvaranja ekološki prihvatljivog, čistog i zelenog grada.
Centar za gospodarenje otpadom treba izgraditi, no u tekućoj godini nismo se pomakli niti milimetra, prema proračunu nerealno je očekivati da će 2016. biti drugačije.
Odlagalište Jakuševac mora se zatvoriti, ali još uvijek ne postoji plan kada će se to dogoditi.
Rješenje problema gospodarenja otpadom treba pronaći u recikliranju, naplati po realno stvorenom otpadu, a ne po kvadraturi ili po veličini kante koja može biti i prazna. Nužno je pronaći rješenje kako bi spriječili stvaranje ilegalnih odlagališta glomaznog otpada.
Rezultat ove stihijske politike je stopa primarne selekcije od oko 1%, unatoč jasno zadanom cilju od Europske komisije – 50% primarne selekcije do 2020., a 80% do 2025.g.
3. Kako će Holding vratiti dug?
Zagrebački holding Gradu Zagrebu služi kao alat za zaduživanje.
Dug nastao 2007. godine u iznosu od 300 milijuna eura ili oko 2 milijarde i 300 milijuna kuna trebao je biti utrošen na izgradnju i obnovu vodovodne mreže. Novac je potrošen nenamjenski, a strategija za vraćanje duga koji na naplatu dolazi u cijelosti 2017. godine ne postoji.
Također, zbog nepovoljne valutne strukture duga gubitak na tečajnim razlikama veći je od ukupnog godišnjeg profita Holdinga.
Ovdje je neizbježno spomenuti povezanost Holdinga i Grada Zagreba, čiji je proračun u 2014. godini bio izvor za više od 45% ukupnih prihoda Zagrebačkog holdinga.
Zagreb je jamac za dugove Holdinga i time „spašavajući“ Holding zapravo ugrožava vlastitu financijsku poziciju.
Sljedeće godine planira se subvencionirati ZET iznosom oko milijardu kuna što čini više od 15% proračuna, a kvalitetu usluge najbolje opisuje činjenica da se tramvajima vozimo prosječnom brzinom od nešto manje od 13 kilometara na sat.
4. Što je s neiskorištenim potencijalima?
Zagreb posjeduje vrijednu imovinu, no problem je izostanak sustavnog pristupa upravljanja imovinom i ozbiljna namjera za revitalizaciju tih prostora. Riječ je o zapuštenim, ali sjajno pozicioniranim zemljištima koji danas stvaraju samo troškove. Neuspjeli projekt stanogradnje u naselju Sopnica, kupnja Zagrepčanke i Gredelja čine težak teret gradu, a ne razvojni instrument kao što bi moglo i trebalo biti. Sada ta tri projekta godišnje generiraju trošak od oko 220 milijuna kuna.
Također, razvoj podrazumijeva poticanje poduzetništva i obrtništva kao ključnog stupa gospodarstva. Subvencije za obrtnike i poduzetnike na razini od samo 40 milijuna kuna daleko su od zadovoljavajućeg. Isto vrijedi i za turizam koji bilježi značajan rast unatoč predloženim minimalnim ulaganjima od 900 tisuća kuna.
5. Zašto Zagrepčani plaćaju najskuplju vodu?
Voda je posebno važan problem u gradu u kojem pola “iscuri” prije nego što kroz cijevi dođe do korisnika. Predložena ulaganja u izgradnju i obnovu vodovodne mreže zanemariva su. S druge strane, nije zanemariva činjenica da oko 7% kućanstava još nije spojeno na vodovodnu mrežu. Nije zanemariv niti novac utrošen za pročistač otpadnih voda. Za sljedeću godinu predviđeno je još 100 milijuna kuna, a procjenjuje se da će se zbog nepovoljnog ugovora do 2028. koncesionaru isplatiti oko 10,7 milijardi kuna od čega će ostvariti preko 6 milijardi bruto dobiti. To su razlozi zbog kojih je voda u Zagrebu najskuplja u regiji.
Zagreb zaslužuje transparentan i razvojan proračun. Predloženi je posve suprotan, a samim time i potpuno neprihvatljiv.