Velika većina stvari se radi na dva načina: onako kako se radi u Hercegovini i onako kako se radi u ostatku svijeta. Ima jedna stvar koja se najviše radi u Hercegovini. Znate kako svaki dio dana ima svoje aktivnosti. E pa ova nema dnevne odrednice, podne ponoć, svejedno je. I nije zakonski kažnjivo. Zdrav, bolestan, sretan, tužan, single ili u vezi, plavi ili crni, sami ili u društvu, jednu ili pet dnevno, jaču ili slabiju, tursku ili instant. U Hercegovini se, u svako doba dana, neovisno o situaciji, može piti kava.
Kava je u Hercegovini više od tamnog vrućeg napitka za razbuđivanje. Kava je razlog za sve, upotpunjujuća karika za svaku moguću situaciju. S kavom počinje dan, s kavom se može i završiti dan. Toliko je razvijena otpornost na njezino djelovanje. Kafići nam rade jako dobro. E sad je li to pozitivna ili negativna činjenica, ovisi kako se gleda. Ako je čovjek umjeren, to je pozitivna činjenica, jer ljudi se druže, razgovaraju, piju kavu. Ako netko u kafiću provodi cijeli dan, onda to nikako ne može biti pozitivno.
Moje najdraže mjesto u Hercegovini za piti kavu je Mostar i to u proljeće. U čemu je fora? Ta ljubav se stekne za vrijeme studiranja. Postoje u Mostaru redovi kafića gdje najviše dolaze studenti. I onda u proljeće, kad se probudi grad, svi sjede vani ispred kafića i nakon predavanja piju kavu. To treba doživjeti. Znači sljedeća destinacija-Mostar, na proljeće, od 10-12 h ujutro.
Nastavak čitajte na linku.