Vrata stare devetke se zatvaraju i dok se borim s ravnotežom ukopavam se u desetak centimetara prostora. Jesen još nije odlučila ljetu poslati posljednji pozdrav, a u prebukiranom tramvaju temperatura je i nekoliko stupnjeva viša od one vanjske. I dok s pogledom prema dolje skidam kapljice znoje sa svog jeseni uznojenog čela primjećujem dvije djevojčice koje mi dođu nešto iznad kuka. Zaokupljen time da se u plavoj limenci nađe mjesta i za mene nisam ih ni primijetio. Ne znam kuda su pošle, a njihove torbe su bile toliko velike da je srazmjer između njihovih i kilograma sadržaja toliko mali da bi ga liječnici komentirali sa zgražanjem.
Iako je to moglo biti središnjica onoga o čemu ću danas, nije, ali to ne znači da neće biti. Spuštajući pogled na dvije u gužvi skoro zagubljene djevojčice i s pogledom na njihova malena tjelesa i neproporcionalno velike torbe pažnju mi je zaokupila Violetta. Brineta djevojka se smješkala s poleđine njihove torbe. Upoznat sam s Violettom, inače serijom za tinejdžere gdje osim glazbenog izričaja bitnu ulogu igra i zaljubljivanje, negdje baš tinejdžerski ispunjeno dramom i slatkim zavrzlamama. Svi smo to nekada prolazili.
Dok je vjetrić iz odškrinutog tramvajskog prozorčića naljutio stariju gospođu koja se (ne)ljubazno obratila tramvajskom auditoriju, ja sam proklinjao trenutak u kojem sam se morao ukrcati u ovaj dosadni tramvaj. Ali, ipak, Violetta, zaintrigirala me ta djevojka više nego li ijedna u posljednje vrijeme. Stao sam razmišljati o tim dječjim serijama vraćajući se desetak, a možda i malo više godina unatrag i sjetio sam se svoje, tada najdraže serije i trenutaka kada sam s djevojčicama iz razreda komentirao radnju. Ah, taj zločesti Ivo i njegov Garov i onaj umiljati Pero sa Sokolom s druge strane, puno su me naučili, možda i onoliko koliko Violetta nikada neće moći. Prihvaćam činjenicu da sam dio smijene generacija, a iako su se i u moje vrijeme već skupljali posteri i moderne (američke) serije su počele plesati našim tv programima, bilo je nas koji smo obožavali živjeti trenutak i šumsku avanturu koju nam grad nije davao.
Nastavak čitajte na linku ovdje.