Prema analizi nezavisnog laboratorija, koju je dala izraditi Udruga za ukapljeni naftni plin, sastav hrvatskog autoplina, kojeg proizvodi INA u svojim rafinerijama, drugačiji je negoli INA to tvrdi, odnosno ima manje propana – kaloričnijeg i ekološkijeg dijela autoplina koji, osim toga, motor čuva bolje od butana. Kako, naime, tvrde u Ini, njihov se autoplin sastoji od 50 posto propana i isto toliko butana, no analiza uzoraka uzetih iz slučajno odabranih punionica autoplinom pokazala je da propana ima od 40 do 43 posto, a ostatak autoplina čini butan. Kako ističu u Udruzi za ukapljeni naftni plin, propan je vani, primjerice u SAD-u ili Velikoj Britaniji, sinonim za autoplin, jer čini njegov gotovo stopostotni dio, dok kod nas INA tvrdi da ga u autoplin stavlja 50 posto, a nema ga niti toliko. Od 1. svibnja cijena autoplina, odnosno UNP-a općenito, se i u Hrvatskoj obračunava tržišno, svakog posljednjeg dana u mjesecu za cijeli idući mjesec, te ovisi o cijeni ukapljenog naftnog plina na tržištu Mediterana, o kretanju tečaja dolara prema kuni, kao i ostalim ulaznim parametrima, iako UNP proizvodimo sami, u dvijema domaćim rafinerijama, i to u daleko većim količinama od potrebnih. Tijekom svibnja, sukladno novom pravilniku o utvrđivanju cijene autoplina, litra tog goriva može se kupiti po cijeni od 3,64 kune, što je 8,6 posto više negoli dosad, kad je stajala 3,35 kuna, i fiksno je bila određena kroz duži period. U Udruzi za ukapljeni naftni plin, koja okuplja, i zastupa korisnike UNP-a, napominju da je potpuno nelogično i naspram korisnika nepošteno cijenu UNP-a obračunavati »europski«, kad se u Hrvatskoj ne proizvodi sukladno europskim normama. INA svoj autoplin proizvodi temeljem interne, vlastite norme, a kako tvrde u Udruzi, ono što INA proizvodi zapravo nema »deklaraciju« autoplina koja bi imala prođu u Europi. Na pitanja zadovoljava li autoplin koji se prodaje u Hrvatskoj europsku normu, koliki je njegov oktanski broj i ima li autoplin u Hrvatskoj certifikat autoplina, kakav ima drugdje u Europi, u Ini odgovaraju kako se za pogon automobila u Hrvatskoj koristi mješavina propana i butana u omjeru 50 naprama 50 posto, a proizvodi se sukladno Ininoj internoj normi. Koliki je oktanski broj tog domaćeg autoplina, kao broj koji pokazuje »otpornost« goriva na samozapaljenje, ne otkrivaju. Ne kažu, osim toga, niti koliki je omjer proizvodnje UNP-a iz prirodnog plina, a koliki iz nafte, s obzirom da je ovaj prvi kvalitetniji i čišći, a u EU i primjerice SAD-u, gotovo je 70 posto UNP-a proizvedeno iz prirodnog plina, ostatak iz nafte. Kod nas je, tvrde u Udruzi za ukapljeni naftni plin, taj omjer obrnut. »Čišćenjem« prirodnog plina dobivaju se čisti propan i butan, koji se zatim miješaju u omjerima ovisnim o tome za što će UNP služiti – da li za punjenje plinskih boca, spremnika ili, primjerice, kao autoplin.
Hrvatska destimulira ugradnju autoplina
Sad kad je cijena autoplina u Hrvatskoj usklađena s europskom, napominju korisnici autoplina, uskladiti s Europom bi trebalo i poticaje na ugradnju spremnika za autoplin. Za razliku od ostalih zemalja, naime, potrošnja autoplina u Hrvatskoj se ne potiče već, štoviše, destimulira. Sama ugradnja spremnika za plin vozača će koštati između 10.000 i 14.000 kuna, nakon čega slijedi atestiranje takvog automobila, za koje izdvojiti treba još između 1.200 i 1.500 kuna. Atest stanice za tehnički pregled, na koji se također čeka, odlazi zatim u Zagreb u Centar za vozila, na čije se »amenovanje« čeka dodatna dva do tri tjedna, i bez kojeg se ne može ići u promjenu dokumenata vozila. I ona, dakako, košta, jednako kao i registracija svake godine iznova. U slučaju automobila koji voze na plin, ona je, međutim, skuplja za oko 500 kuna od registracije »benzinaca«.

www.monitor.hr

autor: B. Mrvoš Pavić